
Arhetip kreativne rane
Takođe ćeš čuti zašto se kaže ne zakopavajte svoje talente u zemlju, koja se vizija krije iza toga i zašto čovečanstvo, uprkos svemu, to čini vekovima.
Takođe ćeš čuti zašto se kaže ne zakopavajte svoje talente u zemlju, koja se vizija krije iza toga i zašto čovečanstvo, uprkos svemu, to čini vekovima.
U današnjoj epizodi delim sa tobom kako možeš da protrljaš duha iz sopstvene lampe i pokreneš radoznalost koja leži u tebi, te ojačaš magičnost kreativnosti, inspiracije i svakodnevne radosti.
Kreativnim pojedincima je sve poziv za stvaranje i zato što ne beže od neprijatnog, već u tome pronalaze snagu, jer imaju znanje da je sve prolazno, oni koriste svaku priliku da od onoga što im se nađe na putu, stvore vrednost za sebe, a potom i za svoju zajednicu.
Kada jednom kreneš putem stvaralaštva, bilo sopstvenog života, bilo umetnosti, važno je da znaš da ćeš platiti određene takse na kreativnost i umetnost i življenje istine. Što ranije prihvatiš da je nemoguće biti slobodan, ljubavan i poetičan i ne platiti taksu na to, biće ti transformativnije iskustvo koračanja ka svojoj autentičnosti i dubini svoje kreacije.
U ovoj epizodi razgovaramo o čuvenom kako – kako da ostvariš svoj umetnički san, kako da dođeš do šire publike, kako da ljudi uvide tvoje talente i darove, kako da te biraju i kako da od svojih umeća počneš da zarađuješ.
Tokom slušanja epizode, čućete sedam različitih kreativnih faza, u kojoj se, svako ko je krenuo na svoj umetnički put, nađe pre ili kasnije, ali i konkretne smernice kako da iz jedne, pređete u drugu, te blokadu pretvorite u inspiraciju za dalje.
Kreativnost je pre svega strujanje, i ona nas poziva da se damo, pre nego da uzmemo. Kroz davanje, posvećenost, uron i ljubav, mi činjenjem već dobijamo. To što dobijamo davanjem, mnogo je veće od bilo koje nagrade, novca ili zasluge. Mi smo deo magije i blagosloveni smo i samo da budemo pozvani da budemo deo nje.
Dolazi vreme u kojem novac nije najvažnija valuta koja pokazuje koliko smo bogati, već se bogatstvo ogleda u tome koliko želimo ili ne želimo da pobegnemo od svog života.
Sedela je u svojoj žutoj fotelji i ispijala kapućino. Gledala je kroz prozor, a zapravo sagledavala svoje unutrašnje svetove i san o životu povučenom, mirnom i tihom postajao je opipljiv…
Otišla je želja, jednostavno me je napustila. Nisam radila na njoj da ode, jer nisam ni znala da se bez nje može živeti. I disati. Plesati. Ušla mi je pod…
You cannot copy content of this page