Živeti Glasno

Ako čuješ zov duše

Ako čuješ zov duše,
Dopusti mu da te vodi,
Ne moraš sve ni da razumeš,
u vrtlogu strasti,
Zašto duša ište što ište,
Prati je i biće ti zahvalna,
A ti ćeš biti zahvalan životu.

Dođu vremena kada nije tvoje da razumeš sebe, druge, struje, okolnosti, kako se radi, zašto treba da budeš poslušan, već da kreiraš i stvaraš svoj sopstveni život. Da porodiš sebe iz sebe. Da se predaš delu koje želi da dođe kroz tebe. Da uhvatiš momenat u kome sve možda može biti drugačije. Ako dopustiš.

U kome život može i treba da bude u ritmu tvoje melodije. U kome ti stvaraš i produciraš. I slobodan si da odlučuješ i snosiš odgovornost. Život u kome nema krivaca, niti u drugima, niti u tebi. Ima samo pokušaja. Da se živi svoj život na najbolji mogući način, naš sopstveni.

Kada dođu momenti stvoreni za dušu koja se razvija u sopstvenoj melodiji, mogu nas zapanjiti i svetski zbuniti. Zavezati da ne znamo šta će biti i zaprepastiti toliko da nam je strano sve što je bilo. Momente kao što su ovi, pusti da traju. Da budu almost pleasant. Tada, u tim položajima sveopšteg nesmisla, a nikako besmisla, rađa se novi svet. Neka se desi u tvoje vreme. Jer nema ničeg lepšeg od ideje kojoj je došlo vreme da se realizuje.

Iako poziv koji nam duša šapuće, tiho, ali snažno, može izgledati kao u filmu Evan Almighty 🙂, znaj da si na redu da postaneš bezgranično moćan. Da razvezeš zatrpana blaga i podeliš mapu sa svetom. Znam da u početku to nećeš znati, a još manje shvatiti, niti zašto ti to radi, niti zašto baš ti, kada je sve tako dobro tako kako jeste, ali znaj da je naše da ga sledimo. Poziv je poziv, malo je toga na tebi da odlučiš. Ili se priključuješ, ili ceo život ostaješ u konferenciji za štampu, gde raportiraš, bez suštine. Gde ima samo inženjerije i analitike.

Nije naše da do kraja razumemo potrebe duše, već da krenemo da je sledimo. Onda će i put postati jasan.

Kada na taj put kreneš, iako ne znaš tačno kuda ideš, važno je da znaš da svaki sledeći korak suptilnog izlaska iz kojekakvih svetova, nije i korak do provalije. Ne deli te jedan korak do beznađa, ne brini. Ili do toga da ćeš biti beskućnik. Da više nikada nećeš imati šansu za bilo šta drugo. Da si izgubio nešto što si godinama gradio. Ili da si ne-daj-Bože protraćio priliku koja ti je data. Ne. Zaustavi se tu i pre nego što napraviše i jedan mali korak. I znaj da ima nečega između našeg izlaska iz konferencije za štampu i ostvarenja duše. Međukorak, milionima čestica važan. Galaksijski moćan. A šta je tačno u pitanju, možemo samo saznati ako krenemo. Putem ka nama samima i našoj dubini.

Nije lako, ali je neophodno.

Ako čuješ zov duše.

A čućeš ga pre ili kasnije, zato se spremi. Duša je krenula ka tvom umu. I nema sile snažnije od te. Od tebe da se ostvariš i postaneš kreator. Dete Univerzuma.

Ako slučajno pomisliš da ga nisi čuo i da ti je kasno, razmisli. On se nazire u obrisima scena u kojima se pitamo kako smo završili ovde gde jesmo. I koja je svrha pređenog puta. U tišini sopstvenih misli. Kroz nadu da budućnost ne mora izgledati kao sadašnjost.

Ukoliko misliš da to nisi čuo, zastani i udahni. Skloni sve sa svoje površine, sva učenja i uverenja koja ti više ne služe. I zapitaj se, šta je oduvek bila tvoja želja. Šta si radio lako i neprimetno. I šta bi bilo ako bi ti neko tvoje rituale oduzeo. Kao na primer stvari u koje veruješ. Ko bi onda bio?

Dobro upitaj sebe, tako da niko drugi ne može da ti da odgovor. Šta bi bilo ako ne bi ostvario želju duše. Koliko bi patio. I da li si uopšte živeo do sada. Disao svakako jesi, ali živeo, pitanje je na koje samo ti imaš odgovor.

Priznaj sebi, te zagrli sebe. A potom kreni na put.

I ne čekaj da ti odgovor dođe u um. On je već u tebi, samo kreni.

A mi se vidimo tamo gde je put jasan.

U središtu zova duše.

You Might Also Like...

  • Srećan čovek sreću stvara - Ziveti Glasno
    April 29, 2019 at 6:46 am

    […] je naš zadatak da ispunimo svoju dušu radošću. Sve ostalo je boranija. A nju neka jede ko je nje sit. Ja odoh da jedem passion fruit i […]

error: Content is protected !!