Stvoriti uslove da se desi čudo

When all desires are concentrated into one, the Desire of Self Realization, the spiritual journey begins.

Vlažnost je tu, a ja konačno ne razumem nikoga.

Koliko mi je to nedostajalo! Da se stvarno, istinski i korenski ne razumem sa ljudima, iliti sa umovima zapadnog sveta. Doživeti, proživeti. Videti. Osetiti. Zagrliti. Mmmmm. Bez znanja šta mi se govori, ali sa potpunim razumevanjem.

Čudan je taj osećaj – postojiš, a zapravo te nema. Niti te ko razume, niti ti koga razumeš. Nemaš na šta da klimneš glavom. Nemi si posmatrač i nije ti uvek prijatno, želiš da se usvetiš, da budeš pametan, da izmudrijašiš, ali ti se ne da. Kako dobar osećaj. Nemati mišljenje, stav ili znanje o temi.

Tada krećeš da razvijaš ostala čula – ukusa, dodira, mirisa. Mmmmmm. Sve poprima lepše boje. Svet postaje toplo mesto, kada uključiš sebe i druge na mute.

Ok, desi se koja početnička kriza, pa se izjadaš svojim prijateljima, koji te razumeju i koji su u Srbiji, na šta ti prijateljica kaže – pa ti si srećnica, mene ovde svi razumeju, ali me niko ne kapira. I ja stvarno ukapiram kolika sam srećnica, te krenem da živim i udišem tu sreću.

I živela je srećno do kraja… Priče.

Svaki pisac zna da, kada priča krene da teče bez zapleta, događaja i kreativnog haosa – postaje jednolična i dosadna. Pisci ne vole da pišu takve priče, a kamoli da ih žive.

Svaki heroj se zato posle uspona, osećaja i razumevanja sebe i sveta, da kažem onako poetično, zajebe. Pomisli kako je shvatio onu stvar i da sad treba da pokaže svima da se i može i ume i hte. A gde drugde, nego međ’ svoje.

Pokazuj sebe onome ko te želi nagu.

Junak postaje heroj kada reši da se oslobodi nakupljenog viška i da oseća iz svoje situacije. Svako od nas je heroj, kada nađe šta ga radi. Kada oseća svoj put i kada ga vidi, čak i u magli. Nije to niti lako, niti teško, već je naše. I zato je herojsko. Sve ostalo je junaštvo, koje dokazuje veličinu tog što se bori. Heroj nikada ništa ne dokazuje, on je slab kad je slab i jak, kad je jak. Postajući svestan, da se život ne može upakovati, sklopiti, zacementirati, već da se želi živeti s-v-e.

Čak i sklopljena knjiga živi među vama.

Mi smo ljudi na misiji.

Hodamo i hodom častimo.

Hodočastimo, zašto da ne?