Duša: Dođi mi

Nijednu hladnu noć nisam imala već godinu dana, dok se džez retko kad čuje u Vijetnamu. Da li postajem Azijatkinja? Ili sam Evropljanka?

Čudno je kako čovek, naviknut na jedan način života, može u potpunosti da uplovi u drugi. No memories, just now.

Pa opet. Vijetnam je moja zemlja, isto koliko sam sigurna da je i Srbija moja otadžbina. I’m not just visiting.

Pa ipak. Dok koračam ulicama Sajgona, nemam nikakve uspomene iz detinjstva. Nisam išla u njihove škole. Saobraćaj mi nije poznat. Primećujem ga i čudim se dok meditiram. Kiše, pak, postaju poznate. Mada još uvek nisam naučila da ih volim, iako ih prihvatam. Valjda je to prvi korak. Prihvatanje, te voljenje.

Isto to važi i za poziv duše. Nije uvek jasan. Ne mora odmah biti ni ljubavan. Ali naše je da ga prihvatimo, da se odazovemo. Yes, I want to attend the party.

Nije sve logično, niti mora biti. Nije sve magično, niti može biti. Naše je da koračamo između ova dva.

Često takvo koračanje podrazumeva hod između duše i uspomena. Iako nam se čini da nam ništa nije poznato, pa ipak, duša nas je pozvala da zaokružimo neki prethodni život. Za nekoga započet u otadžbini, za nekoga na Islandu, za mene u Vijetnamu.

Nemojte me pitati da li zaista verujem u to, došlo je vreme da znamo.

Za mene je to objašnjenje dovoljno. Jer kako bih drugačije uopšte mogla da odlučim da ostavim mnogo toga iza sebe? Da promenim život iz korena, odem iz doma, napravim poslovne promene, kažem do sledećeg susreta, odem sama? U Aziju, u koju nikada ranije nisam kročila. U zemlju koju nisam poznavala dovoljno. U svet koji nikada ranije nisam imala priliku da iskusim.

Možda će neko reći da sam hrabra. Neko luda. Neko drugi, nešto treće. Ali to nije važno. Ne zapravo. Jer nijedan čovek ne može biti niti toliko hrabar, niti toliko lud, sem ako nije čuo poziv svoje duše. Onda nema deskripcije, ima samo činjenja.

Naša duša nam se obraća. Svakoga dana. Prvo sve glasnije, a potom sve tiše. Ona zna, a ja sam rešila da je čujem dok je čujem.

Zato je naš zadatak da budemo na Ti sa njom. Da je uvažavamo i slušamo. Njeni darovi se ni sa čim ne mogu porediti. Ona je ljubav, istina i znanje. It’s simple as that.